Kontakt telefon: +46/31 3607715

Kurbani.org

Bosnian Arabic Dutch English French German Italian Norwegian Slovenian Spanish Turkish
A+ A A-

Propisi Akike i Kurbana i Sadaka Kurbana!

Šta je to Akika?

Akika je ustvari Kurban koji se kolje povodom dobivanja novorodenceta – AKIKA JE ZALOG ZA NOVOROÐENČE!

Smisao akike se ogleda u tome što je ona, s jedne strane, svojevrsni vid zahvalnosti Uzvišenom Allahu na darovanom djetetu, a, s druge strane, umiljavanje Allahu da radi prinesene žrtve sacuva život i zdravlje djeteta.

Akika je pritvrdeni sunnet za djetetove staratelje koji su u mogučnosti, jer je Allahov Poslanik, a.s. rekao: "Za (život) svakog novorođenog djeteta zalog je njegova akika, koja se kolje sedmi dan po njegovu rođenju, kad mu se daje ime i brije (šiša) kosa" (hadis bilježe Ebu-Davud, Nesai i drugi).

U hadisu se kaže da je svako dijete privezano za svoju akiku, što po mišljenju uleme znači da će djetetu kojem nije priređena akika biti onemogućeno da se zauzima za svoje roditelje, dok neki kažu da će to uticati na njegov odgoj (hadis bilježe autori “Sunena” i Ahmed, koji kaže da je hadis sahih).


Kakav je propis Akike?

Akika (klanje kurbana povodom dobijanja novorođenćeta) je Sunnet, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao akiku za Hasan i Husejna.

U vjerodostojnim hadisima je zabilježeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klao akiku i da je preporučio svome ummetu da to radi. Prenosi se od Selmana ibn Amra ed-Dabija da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svako dijete ima svoju akiku. Pustite krv njegovoj akiki i uklonite sa njega neugodnost.” (hadis je zabilježio Buharija)

U vjerodostojnim hadisima je zabilježeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klao akiku i da je preporučio svome ummetu da to radi.

Prenosi se od Selmana ibn Amra ed-Dabija da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svako dijete ima svoju akiku. Pustite krv njegovoj akiki i uklonite sa njega neugodnost.” (hadis je zabilježio Buharija)

U vjerodostojnim hadisima je zabilježeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klao akiku i da je preporučio svome ummetu da to radi.

Prenosi se od Selmana ibn Amra ed-Dabija da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svako dijete ima svoju akiku. Pustite krv njegovoj akiki i uklonite sa njega neugodnost.” (hadis je zabilježio Buharija)

U vjerodostojnim hadisima je zabilježeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klao akiku i da je preporučio svome ummetu da to radi.

Prenosi se od Selmana ibn Amra ed-Dabija da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svako dijete ima svoju akiku. Pustite krv njegovoj akiki i uklonite sa njega neugodnost.” (hadis je zabilježio Buharija)

Islamski učenjaci u pogledu propisa Akike imaju oprečne stavove, a mi ćemo spomenuti njihove stavove bez spominjanja dokaza, kako se ovaj odgovor ne bi pretvorio u studiju.

Večina islamskih učenjaka (ar. Džumhur) smatrala je da je klanje akike za novorođenće pritvrdeni Sunnet (ar. sunne muekkede).

Ovog stava bile su tri pravne škole: Malikijska, Šafijska i Hanbelijska, a također ovog stava bili su i mnogi drugi učenjaci i mudžtehidi ovog Ummeta, počevši od prvih generacija pa nadalje: Ibn Abbas, radijjallahu anhu, Ibn Omer, radijjallahu anhu, Aiša, radijjallahu anha, Fatima, radijjallahu anha, Urve Ibn Zubejr, Ata, Zuhri, Ebu Sevr i na kraju, izmedu ostalih, to je bio odabir šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi.

Drugi su smatrali da je klanje akike obaveza (ar. Vadžib). To je stav bukvalističke pravne škole, na čijem su čelu Davud Ibn Alij i Ibn Hazm. Također, to je stav imama Ahmeda u jednoj predaji od njega, a to mišljenje odabrali su i neki učenjaci hanefijske i hanbelijske pravne škole.

 

 


Kome se kolje Akika?

Akika se kolje za muško i za žensko dijete kao što je došlo u hadisu: ''Za muško dijete se kolju dvije jednake ovce, a za žensko dijete jedna ovca.'' (Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže). Dozvoljeno je onima koji to nisu u mogućnosti za muško dijete zaklati i jednu akiku jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako učinio sa Hasanom i Husejnom.

Rekao je imam Nevevi, rahmetullahi alejhi: ''Sunnet je da se za dječaka zakolju dvije ovce, a za djevojčicu jedna, a ako bi zaklao jednu ovcu za dječaka, ispunio bi osnovu sunneta.''

Što se tiče akike za blizance, propisano je da se za svako dijete zakolje posebna akika. Ibn Abdul-Berr je po tom pitanju spomenuo konsenzus (ar. Idžma') učenjaka, da se jednom ovcom ne može objediniti akika za blizance.

 


Kada se kolje Akika?

Pohvalno je da se Akika-Kurban povodom rođenja novorođenčeta zakolje sedmog dana po rođenju djeteta. Ako tada ne mogne, učinit ce to četrnaestog dana, ako ni tada ne mogne onda će to učiniti dvadeset i prvog dana po rođenju novorodenčeta.

Prenosi Semure ibn Džundub da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svako dijete vezano je za svoju akiku, koja se kolje sedmi dan po njegovu rođenju. Isti dan mu se obrije kosa i nadjene ime.” (hadis su zabilježili Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija, Ibn Madže, Darimi i Ahmed; vjerodostojnim ga je ocijenio šejh El-Albani u Irvaul-galilu, 4/385.). Hadis upućuje na to da je lijepo i pohvalno klati akiku sedmi dan po rođenju djeteta.

Ibn Kudame spominje da je Aiša, radijallahu anha, smatrala da će onaj ko nije u mogućnosti ispuniti ovaj sunnet sedmi dan, akiku klati četrnaesti dan, a ako ni tada ne mogne, klat će dvadeset i prvi dan po rođenju djeteta. (El-Mugni, 13/396.) Kaže Ibnul-Kajjim: ”Jasno je da se time želi ukazati na pohvalnost klanja akike sedmi dan po rođenju, inače, ako bi to neko uradio četvrti, osmi, deseti ili bilo koji drugi dan poslije toga, njegov postupak bi se smatrao punovažećim.” (Tuhfetul-mevdud fi ahkamil-mevlud, 79.)

Ako to ne mogne uciniti ni tada, zaklat ce akiku kada bude u mogucnosti i nece se obazirati na dan kada se dijete rodilo. Nakon punoljetnosti akiku nije propisano klati po ispravnom mišljenju učenjaka.

 


Zašto se novorodenčetu kolje akika (kurban) sedmoga dana po njegovom rođenju?

Novorodencetu se kolje akika (kurban) sedmoga dana po njegovom rodenju zato što sedmoga dana istice posljednji dan sedmice od kojih, inace, je sastavljeno vrijeme (život).

 

Šta je Sadaka (nafila) kurban i kome se kolje?

Klanje neke životinje (ovce, koze i krave) radi ozdravljenja bolesnog ili opsihirenog, radi bereketa u djeci ili radi čuvanja i zaštite djece ili radi otklanjanja nesreća i baksuzluka i slično, naravno radi Allaha i u Njegovo ime, s tim da se zaklano meso podijeli kao sadaka ili ispeče i pojede kao SADAKA.

Znači, životinja se kolje radi Allaha, s tim da to nije klasićan kurban niti se naziva i tretira kao klasični kurban, a nagrada i sevap se dobija od udjeljivanja mesa u bilo kojem obliku kao SADAKE. Ovaj vid klanja potpada pod propis sadake a ne kurbana a može se nazvati "Sadaka Kurban".

Sadaka Kurban će biti donirana i podijeljena u najugroženijim državama, ove godine su to: Sirija (izbjeglice), Mjanmar, Mali, Bangladeš, Niger i Kašmir.
Tako da naprimjer jedna narudžba Sadaka Kurbana ide u jednu državu a druga u slijedeću,
kako bi svaka od navedenih država dobila jednak broj narudžbi inšaAllah.

 


Propis klanja kurbana?

Islamski učenjaci po pitanju propisa klanja kurbana imaju dva stava. Većina islamskih učenjaka smatrala je da je klanje kurbana pritvrđeni sunnet onima koji su u mogućnosti. Preneseno je da su ovog stava bili: Ebu Bekr, r.a., Omer, r.a., Seid ibn Musejjib, Sufjan es-Sevri, Abdullah ibn Mubarek, Alkame, imam Malik, Šafija, Ahmed, Ebu Jusuf i Muhammed – pravnici hanefijske pravne škole; Ishak, Ebu Sevr, Davud i Ibn Hazm – pravnici bukvalističke pravne škole, Ibn Munzir i dr.

Da je klanje kurbana obaveza onima koji su u mogućnosti, smatrali su: Rabijetu er-Raj, El-Lejs, El-Evza'i, imam Malik u jednoj predaji od njega, imam Ebu Hanife, Zufer, Ebu Jusuf i Muhammed u jednoj predaji od njih, a ovo mišljenje je odabrao Šejhul-Islam Ibn Tejmijje.

Riječi Uzvišenog Allaha: ''Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.'' (Kevser, 2.)

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: ''Ko ima mogućnost pa ne zakolje kurban, neka se ne približava našoj musalli (mjestu klanjanja bajram-namaza).'' (Ibn Madže, dobrim – hasen smatrao ga je šejh Albani.)

Džundub ibn Sufjan, r.a., kazao je: ''Prisustvovao sam Kurban-bajramu sa Poslanikom, pa je vidio meso kurbana koji je zaklan prije završetka namaza, pa je kazao: 'Ko zakolje kurban prije nego što se klanja ili prije nego što klanjamo, neka ponovo zakolje drugi kurban, a oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismillom.'' (Buharija i Muslim)

Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ''Kada nastupi deset dana zul-hidždžeta, a neko od vaš želi da kolje kurban, neka ne odsijeca ništa od svoje kose i kože (noktiju).'' (Muslim i dr.)

Kazao je imam Šafija: ''Klanje kurbana je sunnet koji ne volim da se izostavlja.''

Mnogo je drugih učenjaka koji su kazali izjave slične ovoj, da je teško kazati da je to vadžib –obaveza, ali da su dokazi toliko jaki da musliman koji je u mogućnosti i koji se boji Allaha dž.š. ne bi trebao da izostavi klanje kurbana.

S obzirom na to, većina učenjaka smatrala je propisanost klanja kurbana za sve vrste ljudi, bez razlike bili kod kuće ili na putu, za muškarce i za žene i za one koji su na hadždžu.

Propisano je da čovjek kolje jedan kurban po porodici, ali shodno imovinsko pravnom stanju nema zabrane da ako je čovjek u imučnijem stanju zakolje i žrtvuje više te time zahvali i Allahu dž.š. na bereketu kojeg mu je dao u protekloj godini.


Uvjeti ispravnosti kurbana?

S obzirom da je klanje kurbana ibadet, za njegovu ispravnost propisani su mnogi uvjeti, koje ćemo spomenuti ukratko kako bi čovjek musliman znao kako da postupa prilikom kupovine i nabavke kurbana.

Prvi uvjet: Da kurban bude od vrste stoke (deva, krava, bravče)

Većina islamskih pravnika, među kojima su imami četiri pravne škole, zauzela je jednoglasan stav da je uvjet za ispravnost kurbana da bude od vrste stoke: deva, krava, bravče (sitna stoka obuhvata koze i ovce), a to su argumentovali riječima Uzvišenog Allaha: ''Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje.'' Kazao je imam Kurtubi u svome Tefsiru, komentarišući riječi ''stoke'': ''Stoka su deve, krave, bravčad.''

Drugi uvjet: Da dostigne odgovarajuću starosnu dob

Većina učenjaka smatrala je da je uvjet za ispravnost kurbana da je dostigao doba ispadanja sjekutića (ar. sunijj), na taj način se odreðuje zrelost (punoljetnost) životinje. Deva treba da je napunila pet godina i ušla u šestu, krava da je napunila dvije godine i ušla u treću, bravče da je napunilo godinu i ušlo u drugu, s tim što je izuzeta ovca gdje je dozvoljeno da se zakolje jagnje koje je starije od šest mjeseci ako je veliko. To su argumentovali hadisom Džabira, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ''Ne koljite za kurban osim zrele, punoljetne (ar. mussin) životinje, a ako ne budete u mogućnosti, onda mlado jagnje.'' (Muslim) U drugom hadisu kod imama Muslima stoji da je Poslanik dijelio kurbane pa je jednom ashabu dao jagnje, te je ashab kazao: ''Allahov Poslaniče, meni si dao jagnje?'' Pa mu je Poslanik rekao: ''Njega kao kurban zakolji.'' Ovi hadisi jasno ukazuju da je uvjet za validnost kurbana da dostigne odgovarajuću starosnu dob (zrelost) ispadanje sjekutića, osim kod ovce kada može da se zakolje i mlaðe od zrele ovce, one koja je napunila godinu dana. Da taj propis ne obuhvata koze, ukazuje hadis ashaba koji je zaklao prije vremena, pa mu je Poslanik naredio da zakolje drugi kurban, pa je rekao: ''Imam kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići (ar. džiza)'', pa mu je kazao Poslanik: ''Zakolji je, i nikome nakon tebe nije validan kurban ako zakolje kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići.'' (Buharija i Muslim, rivajet Muslimov)

Učenjaci su postavili uvjet za ispravnost žrtvovanja jagnjeta za kurban: da bude debelo i krupno, tako da ako bi se umiješalo u stado zrelih ovaca, ne bi se mnogo fizičkim izgledom razlikovalo od njih.

Rezime: Da bi kurban bio validan, životinja treba da dostigne odgovarajuću starosnu dob:

- koza treba da je napunila godinu dana,

- ovca da je napunila šest mjeseci i da se tjelesno ne razlikuje od prosječne ovce koja je napunila godinu dana,

- krava da je napunila dvije godine (nije dozvoljeno po konsenzusu učenjaka zaklati kravu mlaðu od dvije godine, pa makar bila i krupna kao ona koja je napunila dvije godine, zbog općenitosti hadisa koji uvjetuju zrelost životinje, ispadanje sjekutića),

- deva da je napunila pet godina.

Treći uvjet: Da kurban bude bez ikakvih tjelesnih nedostataka

Pošto je klanje kurbana ibadet kojim se muslimani približavaju svome Gospodaru, a Gospodar ne prima osim ono što je dobro, u našoj vjeri propisano je da kurban treba da bude debeo, dobar, zdrav i bez ikakvih tjelesnih nedostataka ili mahana koje mogu vidljivo utjecati na pomanjkanje mesa. Osnova ovog poglavlja su riječi Allahovog Miljenika: ''četiri ne zadovoljavaju da budu kurbani: jednooka ili ćorava, čija je ćoravost jasna; bolesna, čija je bolest jasna; hroma ili šepava, čija je hromost ili šepavost jasna; zakržljala, u čijim kostima nema moždine.'' (Hadis su zabilježili sakupljači Sunena i dr. od Beraa ibn Aziba, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)

Ukoliko se osobine spomenute u ovom hadisu naðu pri kurbanu, kurban nije validan po konsenzusu učenjaka. Takoðer, ako bi se našle pri kurbanu druge mahane sa istim značenjem, propis bi bio isti. A ako bi se pri kurbanu našla mahana koja je izraženija od spomenutih, to takoðer čini kurban neispravnim.

Također, ovaj hadis jasno ukazuje na to da ako bi kurban imao pri sebi neku malu mahanu, da to ne smeta zbog riječi Poslanika: ''čija su ćoravost, bolest, hromost i zakržljalost jasni'', što znači da ako mahana nije jasna, to neće smetati.

 


Da li je dozvoljeno zaklati više od jednog kurbana?

S obzirom da su neki imučniji od drugih postavlja se pitanja da li dozvoljeno klanje više od jednog kurbana?
Da dozvoljeno je klanja više od jednog kurbana, pa čak i preporučeno onima koje je Allah dž.š. počastio večim imetkom i samim tim onaj koji kolje više od jednog kurbana zahvaljuje Allahu dž.š. na imetku koji mu je darovan. Mnogi muslimani danas kolju dodatan kurban na firmu, pored kurbana kojeg kolje za porodicu i za to nema nikakve smetnje u islamu. A za navedeno ukazuje i hadis Muhammeda a.s.:
Pričao nam je Adem b. Ebu-Ijas, njemu Šu‘ba, a ovome Katada da je Enes rekao:
“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, žrtvovao je dva crno-bijela ovna; vidio sam kako je stavio svoju nogu na njihove strane, proučio Bismillu i tekbir, a potom ih zaklao svojom rukom.”

 


Svrha i vrijednost klanja kurbana?

Već je rečeno da je cilj klanja kurbana dobro djelo i nagrada kod Allaha dž.š. U Kur'anu se kaže: „Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; ..." (El-Hadždž, 37.) „Pitali su ashabi Poslanika, s.a.v.s.: Zašto koljemo kurbane? To je praksa-sunnet vašeg oca Ibrahim a.s. Pa šta mi imamo od toga? Poslanik reče: Za svaku dlaku (kurbana) bit ćete nagrađeni." (Hakim) Koliki su sevapi i nagrade za ovaj ibadet vidimo i iz ovih hadisa: „Zaista, među najdraže stvari Uzvišenom Allahu spada klanje kurbana na kurban bajram. Zaista će on doći na Sudnjem danu u svom obliku, sa svojim rogovima, vunom i papcima. Allahu će njegovo dobro djelo dospjeti (njegov kurban) prije nego krv padne na zemlju, pa radujte se tim nagradama." (Tirmizi, Ibnu Madždže) „Ni u šta novac nisi bolje uložio i investirao od klanja kurbana u danima Kurban bajrama." (Darekutni u svom Sunenu)

 


Šta treba još znati u pogledu kurbana?

- Kurban se kolje za sebe i svoju porodicu

„Za cijelu porodicu Poslanik, s.a.v.s., je klao za kurban jednu ovcu." (Hakim, sahih) „U vrijeme Poslanika, s.a.v.s., čovjek je klao jedan kurban za sebe i za svoje ukućane, pa su jeli i dijelili. Tako je bilo sve dok ljudi nisu postali onakvi kakvim ih danas vidiš." (Tirmizi)

- Šta se kolje za kurban

I kod nas je praksa da se od sitne stoke kolje ovan ili ovca starosti godinu dana. Može i mlađe, ali ne ispod šest mjeseci, pod uslovom da svojom veličinom bude kao i ono od godinu. Goveče ne smije biti mlađe od dvije godine. Kod velikog kurbana udružuje se nekoliko osoba, maksimalno sedam, ali da svi imaju nijjet da kolju kurban. Ovan je bolji od ovce i od sedmine velikog kurbana, a krava ili deva od bika, odnosno devca. Kurban treba biti zdrav i bez vidljivih mahana.

- Vrijeme klanja kurbana

Kurbani se kolju nakon klanjanja bajram-namaza, prvi, drugi i treći dan bajrama do zalaska sunca. Mekruh je klati kurban noću. Muhammed, s.a.v.s. je rekao: „Ko zakolje kurban prije bajram-namaza, zaklao ga je za sebe (tj. neće mu se primiti kao kurban), a ko zakolje kurban poslije bajram-namaza, u potpunosti je izvršio vjerski obred i postupio po Sunnetu muslimana." (Buharija i Muslim)

Pričao nam je Adem, njemu Šu'ba, ovome Esved b. Kajsa, prenoseći od Džundeba b. Sutjana Bedželija, koji je rekao:
“Bio sam s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na dan klanja (kurbana) i on je rekao: “Ko je zaklao (kurban) prije klanjanja, neka zakolje drugi, a ko nije zaklao, neka zakolje.'

Pričao nam je Musa b. Isma‘il, njemu Ebu-Avana, a ovome Firas, prenoseći od Amira da je Bera’ rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je jednog dana, a onda rekao: ‘Ko klanja naš namaz i okreće se prema našoj kibli neka ne kolje (kurban) dok se ne vrati (sa bajram namaza).’ Tada ustade Ebu-Burda b. Nijar i reče: ‘Allahov Poslaniče, uradio sam to.’
‘Požurio si’, reče mu on.
‘Imam bravče mlade od godinu dana; bolje je od dva bravčeta koja su napunila godinu dana, pa mogu li ga zaklati?’, upita čovjek.
‘Da’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ‘ali to neće valjati nikome poslije tebe.’'' (misli se na klanje bravčeta mlađeg od 12 mjeseci)

 

 

Da li je dozvoljeno spajati kurban i akiku?

Većina islamskih pravnika smatrala je da nije dozvoljeno spojiti kurban i akiku koljući jedan kurban, sa namjerom da time oduži i kurban i akiku. Tog mišljenja bili su pravnici malikijske, šafijske i većina pravnika hanbelijske pravne škole.

To su argumentovali razumnim dokazom: da je svaka od spomenutih stvari zaseban ibadet, za svaku od njih je propisano puštanje krvi, i ne može se jednim klanjem odužiti za dva zasebna ibadeta.

 


Koje su to mahane (prepreke) Kurbana/Akike?

Tri su vrste mahana: prva, mahane koje, prema vjerodostojnom predanju, utječu na ispravnost kurbana; druga, mahane u vezi s kojima je prenesena zabrana, ali ne i sud o neispravnosti kurbana pri kojem se one nadu; i treće, mahane u vezi s kojima nije prenesena zabrana, a koje ako se nadu pri kurbanu umanjuju njegovu potpunost i vrijednost.

U prvu vrstu mahana spadaju: izrazita čoravost, izrazita bolest, izrazita hromost i izrazita mršavost, kao što se to jasno naglašava u hadisu. Pridodati im se mogu sve ostale mahane koje su na istom stepenu ili su veće od njih.

U drugu vrstu spadaju: probušenost (probodenost), napuknutost i nasjecenost uha ili roga uzduž ili poprijeko, o kojima govori hadis Alije Ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu.

U hadisu se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se kao kurban žrtvuje životinja kod koje je nasjeceno uho ili rog. Svakako, ne radi se o strogoj zabrani, kojom se sugerira neispravnost kurbana, jer prethodno spomenuti hadis jasno naglašava da na ispravnost utjecu samo četiri mahane.

Treću vrstu čine mahane: koje ne pripadaju prethodnim dvjema kategorijama. One nemaju nikakvih pravnih posljedica, što znaći da nije zabranjeno niti pokuđeno kao kurban žrtvovati životinju pri kojoj se nade neka od tih mahana, kao što je blaži vid ćoravosti i hromosti i bolesti, napuknutost zuba i sl.

 


Da li je dozvoljeno opunomočiti nekoga za klanje i podjelu akike ili kurbana?

Dozvoljeno je nekoga opunomočiti ili poslati svoj kurban da se podijeli na drugo mjesto samo ako se šalje svojoj rodbini ili siromašnim muslimanima koji su u tom mjestu a uz to i potrebni. Samim tim to znači da je dozvoljeno svo kurbansko meso podijeliti kao sadaku, isto kao što je dozvoljeno svega ga zadržati za kućne potrebe i ništa od njega ne podijeliti u slučaju da je domaćin (onaj koji kolje kurban) siromašan.

 


Da li je dozvoljeno klanje Sadaka (nafila) Kurbana radi nafake, zdravlja, nevolje i slično?

Postoji vid klanja neke životinje (ovce, koze i krave) radi ozdravljenja bolesnog ili opsihirenog, radi bereketa u djeci ili radi čuvanja i zaštite djece ili radi otklanjanja nesreća i baksuzluka i slično, a to je klanje istih životinja, naravno radi Allaha i u Njegovo ime, s tim da se zaklano meso podijeli kao sadaka ili ispeče i pojede kao SADAKA.
Znači, životinja se kolje radi Allaha, s tim da to nije klasićan kurban niti se naziva i tretira kao klasični kurban, a nagrada i sevap se dobija od udjeljivanja mesa u bilo kojem obliku kao SADAKE. Ovaj vid klanja potpada pod propis sadake a ne kurbana.

Prema tome, ovakav vid i način klanja životinja u ime Allaha, a radi ozdravljenja bolesnog i slično uz udjeljivanje mesa ima osnova sa strane propisanosti davanja sadake a ne sa strane klanja kurbana.
Neki učenjaci navode da je klanje životinje i udjeljivanja mesa kao sadake sa ciljem i povodom da se zauzvrat dobije nešto od Allaha, znači radi nekog dunjalučkog šićara, poput bereketa, ozdravljenja, radi zaštite, otklanjanja nevolje i belaja i slično, da je ovakvo klanje na manjem stepenu i sa manjom nagradom i vrijednošću kod Allaha od klanja i udjeljivanja mesa kao sadake koje se čini čisto i isključivo radi Allaha, dželle še'nuhu, i iz zahvalnosti prema Njemu.

U Šerijatu ne postoji nešto što se naziva kurban koji se kolje radi ozdravljenja bolesnog ili opsihirenog i slično. Međutim, postoji i dozvoljeno je zaklati životinju iz spomenutih povoda i razloga sa ciljem udjeljivanja mesa kao sadake.

 


Kako i na koji način se vrši podjela Kurbana/Akike?

Što se tiče podjele mesa akike, islamski učenjaci pojasnili su da se pitanje akike ni u ovom segmentu ne razlikuje od pitanja kurbana.

Rekao je hafiz Ibn Abdul-Berr: ''Učinit ce sa akikom isto što čini sa kurbanom: pojest će nešto, podijeliti nešto kao sadaku, a nešto će darovati prijateljima i komšijama. To je preneseno od Aiše, radijjallahu anha, a to je stav večine islamskih učenjaka.''

Poznato nam je iz propisa kurbana da ovo pitanje nije strogo precizirano i definirano argumentima Kur'ana i Sunneta, što ukazuje da u tom pitanju postoji odredena sloboda. Islamski učenjaci preporučili su, a to nije obaveza, da se meso kurbana podijeli na tri dijela: dio koji ostavlja sebi, dio koji daje prijateljima, komšijama, poznanicima i dio koji podijeli siromašnima.

Također stav uleme ili učenjaka je da je u današnjem vaktu gdje ima veliki broj muslimanske sirotinje, gladnih i potrebnih za hranom da je Kurban lijepo i preporučeno dati toj sirotinji. Ako bi čovjek podijelio meso kurbana i akike i na neki drugi način, time ne bi napravio također nikakav prekršaj.

To znači da je dozvoljeno svo kurbansko meso podijeliti kao sadaku, isto kao što je dozvoljeno svega ga zadržati za kućne potrebe i ništa od njega ne podijeliti u slučaju da je domaćin (onaj koji kolje kurban) siromašan.

Večina učenjaka spomenula je da nije poželjno da se meso akike dijeli svježe, već je pohvalno da se skuha, spremi i da se tako dijeli, ili će se pozvati ljudi kako bi pojeli pripremljeno meso. To su spomenuli imam En-Nevevi, Begavi, Šafija, Ibnul-Kajjim i dr.

 


Da li se uči neka dova prilikom klanja Kurbana/Akike, i da li treba klanjati neki namaz prilikom toga islamskog obilježja?

Ako pogledamo u Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom klanja životinja, što svakako obuhvata i klanje kurbana, vidjet cemo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom prilikom klanja životinja – prije klanja prakticirao izgovarati: “Bismillahi, Allahu Ekber”, a kada bi klao kurban, posebno bi dovio rijecima: “Allahumme tekabbel min Muhammedin ve ali Muhammed" – "Gospodaru primi od Muhammeda i porodice Muhammeda!" Imam Nevevi,rahmetullahi alejhi, komentirajuci ovaj hadis, kazao je: ”U ovom hadisu je dokaz da ce onaj koji kolje kurban, nakon izgovora bismille i tekbira, doviti: ‘Allahumme takebbel minni / Gospodaru moj, primi moju žrtvu'.”

A nije preneseno u vjerodostojnom Sunnetu ništa što bi ukazalo da ovom prilikom se klanja neki odredeni (posebni) namaz, nego naprotiv postupi se kako smo prethodno spomenuli.

 


Da li je dozvoljeno bacati kosti kurbana i akike ili se moraju zakopati?

"Kosti od kurbana uzimaju isti propis kao i kosti druge zaklane životinje koja je dozvoljena jesti muslimanima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije napravo neku posebnu razliku po pitanju kurbanskih kostiju. To znači dozvoljeno je koristiti kosti od kurbana kao i druge zaklane životinje koje je dozvoljeno jesti, kao što je dozvoljeno da se bace kao što se bacaju i druge kosti na otpad predviđen za to, ili pak da se daju životinjama da se njima hrane. Također, nema zapreke da se kosti zakopaju u zemlju, ali to nije obavezno." I na kraju nepotrebno je ljude zamarati nečim što nema utemeljenja u vjeri, a to je pitanje uklanjanja kostiju kopanjem u zemlju što uzima potrebno vrijeme te ljudima pravi problem da prilikom svakog jedenja kurbanskog mesa bi trebali da kopaju rupe kako bi ih uklonili. Dakle to nije dio naše vjere obavezivati ljude nečim što nema temelja u vjeri te bi takve stvari trebalo izbjegavati.

 

 

A Allah najbolje zna!

Login or Register

LOG IN

Register

User Registration